Smislila je 1903. ono što ima svaki automobil, firma joj je odgovorila da stvar nije vrijedna prodaje, a patent joj je istekao prije nego što ga je iko upotrijebio

U prijavi piše da poluga unutar vozila pokreće gumenu metlicu po vanjskoj strani stakla, i da se metlica može skinuti kad je vrijeme lijepo, da ne kvari izgled vozila.

Ideja joj je došla u tramvaju u New Yorku, oko 1902, dok je gledala vozača kako po susnježici staje i rukom čisti staklo.

Anderson nije bila izumiteljica po zanimanju. Bavila se nekretninama, stokom i vinom, a zgradom koju je podigla u Birminghamu upravljala je do kraja života.

Pismo firme

Kanadska firma kojoj je ponudila patent odgovorila je da ne smatra da stvar ima komercijalnu vrijednost koja bi opravdala njihov trud oko prodaje. Pismo se i danas čuva u porodici.

Bilo je i onih koji su tvrdili da bi pokretanje metlice odvlačilo pažnju vozaču. Automobil tada još nije bio masovna stvar, jer je Ford tek 1908. počeo prodavati Model T.

Patent istekao

Patent je istekao 1920, poslije 17 godina, a da ga niko nije uzeo u proizvodnju.

Brisači su do dvadesetih postali standardna oprema. Ona od toga nije zaradila ništa.

Nije bila jedina. Charlotte Bridgewood je 1917. patentirala električni brisač s valjcima i takođe nije zaradila, a njena kćerka je patentirala pokazivač pravca.

Anderson je umrla 1953, u 87. godini. U Nacionalnu kuću slavnih izumitelja primljena je 2011.